U zlatnim stranicama istorije KKŽ Radnički, jedno ime blista posebnim sjajem – Milica Radovanović. Selektovana još kao pionirka od strane velikog Ranka Žeravice, Milica je bila više od košarkašice – bila je simbol generacije, lider na terenu i van njega, levoruka magija koja je pravila razliku.
Od juniorskih dana, kada je već pokazivala hladnokrvnost i košarkašku inteligenciju, bilo je jasno da dolazi neko ko će obeležiti epohu. Karijera duga preko 20 godina – u vreme kada je takva dugovečnost bila prava retkost – donela joj je 141 nastup za reprezentaciju i epitet jedne od najpouzdanijih plejmejkerki koje je Jugoslavija ikada imala.
Levorka, nepredvidiva i taktički briljantna, Milica je sa lakoćom kontrolisala ritam igre. Uprkos konkurenciji vrhunskih igračica tog vremena, jedina je koja je nekoliko puta uzastopno birana u „idealnu petorku Evrope“ – priznanje koje govori o dominaciji i kontinuitetu njenog kvaliteta.
Njena posvećenost Radničkom, gde je bila ne samo kapiten nego i istinski glas tima, ostala je upisana kao primer kako se brane boje kluba. Uvek prva na treningu, poslednja koja odlazi iz hale, uzor mlađima i poštovana čak i od najvećih rivala.
U ovoj epizodi podsećamo se ne samo na trofeje i statistiku, već i na njen uticaj – kako je inspirisala generacije mladih devojaka da veruju u sebe, da je inteligencija na terenu jednako važna kao i fizička snaga, i da levica može da vodi tim do vrha Evrope.
Milica Radovanović – ne samo legenda Radničkog, već legenda evropske košarke.
