Zagorka Simić Žeravica bila je mnogo više od košarkašice – bila je stožer tima, njegova osovina i pokretačka snaga. U periodu kada je ŽKK Radnički Beograd osvajao titule i ispisivao zlatne stranice svoje istorije, ona je bila ta koja je držala konce u rukama. Sa šest osvojenih šampionskih titula i dva Kupa, Zagorka je bila simbol stabilnosti, sigurnosti i lidera na terenu.
Njena igra se nije zasnivala na spektakularnosti, već na inteligenciji, hrabrosti i besprekornom osećaju za igru. Kao organizator igre, znala je kada treba ubrzati, a kada usporiti, kome dodati loptu u pravom trenutku, kako povezati odbranu i napad. Njena uloga nije bila samo tehnička – ona je ulivala poverenje i igračicama i trenerima.
U dresu reprezentacije Jugoslavije odigrala je 53 utakmice, predstavljajući svoju zemlju s istom strašću i odgovornošću kao i klub. Ipak, ni završetak igračke karijere nije značio i kraj njenog košarkaškog puta. Uz podršku i znanje supruga Ranka Žeravice, jednog od najvećih trenera u istoriji jugoslovenske košarke, Zagorka je započela i sopstvenu trenersku priču.
Kao trener ženske ekipe Real Saragose u Španiji, ostvarila je zavidan uspeh i ostavila dubok trag. Njen stil rada odlikovao je isti onaj smisao za igru i timsku harmoniju koji ju je krasio dok je sama nosila dres.
U karijeri je igrala dva polufinala evropskog kupa – jednom protiv ekipe iz Lenjingrada, drugi put protiv jedne jake bugarske ekipe. U to vreme evropskom ženskom košarkom dominirale su ekipe sa Istoka, dok su Francuska, Italija i Jugoslavija tek kasnije počele da se probijaju u sam vrh.
Zagorka Simić Žeravica ostaje upamćena kao jedna od najznačajnijih figura zlatne ere ženskog Radničkog – igračica, lider, reprezentativka, trener i žena čiji je uticaj na košarku bio dubok, snažan i dugotrajan.
